(1) U statusnim stvarima mjesno nadležan je sud na čijem području ima prebivalište lice u čijem interesu se postupak vodi, a ako nema prebivalište, sud na čijem području to lice ima boravište, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
(2) U postupku utvrđivanja vremena i mjesta rođenja mjesno je nadležan svaki stvarno nadležan sud.
(3) U drugim vanparničnim stvarima mjesno nadležan je sud na čijem području predlagač ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
(4) Kad se vanparnična stvar odnosi na nepokretnosti, isključivo je nadležan sud na čijem području se nalazi nepokretnost, a ako se nepokretnost nalazi na području više sudova nadležan je svaki od tih sudova.